Bazen za istrošeno gorivo
Istrošeni gorivni elementi privremeno se skladište u bazenu za istrošeno gorivo u zgradi za rukovanje gorivom. Bazen je napunjen vodom s dodanom bornom kiselinom za apsorpciju neutrona kako se ne bi odvijala lančana reakcija u gorivu. Voda koja kruži preko izmjenjivača topline hladi istrošeno gorivo.
Gorivne elemente koji su dosegli tehničku i ekonomsku granicu korištenja nazivamo istrošenim nuklearnim gorivom. Uzimajući u obzir njegovu specifičnu aktivnost trebao bi spadati u visokoradioaktivni otpad. Međutim, budući da je donesena samo odluka o njegovom privremenom skladištenju do kraja pogona NEK-a, nazivamo ga istrošenim gorivnim elementima.
Istrošeno nuklearno gorivo možemo skladištiti:
- u bazenu za istrošeno nuklearno gorivo (mokro skladištenje, aktivno hlađenje)
- u posebnim spremnicima (suho skladištenje, pasivno hlađenje) – planirano.
U skladu s prihvaćenom strategijom skladištimo ga na području elektrane u posebnoj zgradi u bazenu za istrošeno gorivo. Bazen ima duljinu 16 m, širinu 8 m i dubinu 12 m, a u njemu su rešetke (stalci) predviđene za 1694 istrošena gorivna elementa. Debeli sloj vode, kojoj je dodana borna kiselina, ujedno je štit od zračenja i sredstvo za odvod topline. Sloj vode od osam metara osigurava dobru zaštitu od zračenja.
Količina ostatne topline i zračenja s vremenom se smanjuju, što nakon pet godina skladištenja u bazenu omogućuje prelazak na suho skladištenje istrošenog goriva. Pri postojećem tzv. mokrom skladištenju istrošenog goriva u bazenu za hlađenje vode koriste se izmjenjivači topline i crpke.